Iskreno, nikada ranije nisam razmišljala šta tačno koristim od kozmetike. Kupovala sam šta mi je prvo zapalo za ruku, menjala, isprobavala, stavljala sve u isti koš. Stik ko stik, pasta ko pasta, sapun ko sapun… Nekako sam mislila nemaš tu šta mnogo da pogrešiš. Nisam čitala sastave. Nisam razmišljala o tome da li ono što nanosim svakog dana može dugoročno da utiče na moje zdravlje. A onda sam počela da nailazim na informacije koje su me iskreno iznenadile. Veštački estrogeni, parabeni, aluminijumske soli u dezodoransima, sastojci koji se godinama koriste, a o kojima retko razmišljamo jer su deo svakodnevice. I tu sam prvi put ozbiljno zastala. Počela sam da se pitam da li je moguće da promenom samo rutine, kroz prirodnu ličnu higijenu, zapravo možemo pozitivno da utičemo i na stanje kože. Da li je zaista moguće imati prirodni dezodorans bez aluminijuma, koristiti prirodni sapun, a da to funkcioniše jednako dobro ili čak bolje?